Zdravstvenu nejednakost sociolog Mastilica definira kao razlike u zdravlju i zaštiti zdravlja koje se među društvenim skupinama javljaju kao posljedica njihovog različitog (nejednakog) stratifikacijskog položaja. Svjetska zdravstvena organizacija zdravstvenu nejednakost definira kao razliku u zdravstvenom stanju ili raspodjeli zdravstvenih odrednica između različitih skupina stanovništva.

Zdravstvena nejednakost povezuje se s mnoštvom čimbenika, kao što su spol, dob, siromaštvo, nezaposlenost, obrazovanje, uvjeti rada, kvaliteta stanovanja, prehrana i sl. Povezanost zdravlja s mnogim čimbenicima je prvi puta definirana u Deklaraciji iz Alma Ate iz 1978. godine.

Glavna prekretnica početka djelovanja u području zdravstvenih nejednakosti u Europskoj uniji bilo je izvješće Europske komisije iz 2009. godine „Solidarnost u zdravstvu“ u kojem su se jasno definirali uzroci zdravstvenih nejednakosti te predložen način njihovog rješavanja. Izvješće je pokazalo kako očekivana životna dob i mnogi drugi zdravstveni pokazatelji variraju između i unutar zemalja pa je tako uočena velika razlika između očekivane životne dobi u odnosu na obrazovanje i ekonomski status. Osobe nižeg obrazovanja, nižeg stupnja zanimanja ili nižih prihoda imaju lošiji zdravstveni status i ranije umiru u odnosu na osobe višeg obrazovanja i ekonomskih primanja. Osobe najvišeg stupnja obrazovanja žive i desetak godina dulje od osoba s najnižim obrazovanjem. Zdravstvena nejednakost najviše pogađa ranjive društvene skupine kao što su osobe koje žive u siromaštvu, migranti, socijalne manjine, osobe s invaliditetom, osobe koje boluju od duševnih bolesti te nezaposlene. Također je pronađena značajna razlika u smrtnosti novorođenčadi između zemalja. Svijest o ovoj problematici te razvoj politike za njezino rješavanje kako bi svi stanovnici EU „uživali“ u boljem zdravstvu postaje jednim od ciljeva razvoja Europske unije.

U prosincu 2013. godine, Europska komisija objavljuje izvješće „Zdravstvene nejednakosti u EU“ u kojem sažeto prikazuje daljnje dokaze o zdravstvenim nejednakostima u EU te daje ocjenu učinkovitosti trenutne zdravstvene politike u zemljama EU. U izvješću su otkriveni neki važni trendovi: razlike u zdravstvenim nejednakostima među društvenim skupinama u državama članicama EU-a su zabrinjavajuće. Primjerice, očekivani životni vijek muškarca u dobi od 25 godina s višim stupnjem obrazovanja u Estoniji za 17,8 godina je duži (ili za 50 % viši) od očekivanog životnog vijeka muškarca koji ima osnovno obrazovanje4. No u izvještaju su potvrđeni i pozitivni dugoročni trendovi smanjivanja razlika u očekivanom životnom vijeku među državama članicama i pad nejednakosti u smrtnosti novorođenčadi. Tada je također naglašeno kako većina država članica Europske unije nema integriranu strategiju za rješavanje zdravstvenih nejednakosti.

Iste godine donosi se strategija „Health 2020“ Europskog regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije. U njoj je donesena odluka o razvoju nove zdravstvene politike za razdoblje do 2020. godine s praktičnim rješenjima za nove zdravstvene izazove u regiji, s novim načinom upravljanja te s učinkovitim intervencijama. Smanjivanje nejednakosti u zdravstvu jedan je od temeljnih ciljeva ove strategije. Strategija naglašava kako je potrebno jačati zdravstveni sustav koji je okrenut ljudima i njihovim zdravstvenim potrebama te da se sustav zdravstva treba prilagođavati promjenama potreba populacije. Naglasak se također stavlja i na promjenama u obrazovanju zdravstvenih djelatnika s naglaskom na timskom radu.

Republika Hrvatska u Nacionalnoj strategiji razvoja zdravstva 2012-2020. navodi kako očekivano trajanje života varira s obzirom na različite demografske i socioekonomske karakteristike. Osim po spolu, jedan od najčešće navođenih socioekonomskih činitelja po kojem se očekivano trajanje života razlikuje je stupanj obrazovanja. U nedostatku drugih pokazatelja, očekivano trajanje života prema stupnju obrazovanja jako je dobar indikator socioekonomskih nejednakosti u zdravlju koje mogu imati negativne posljedice na zdravstveni, socijalni i ekonomski razvoj Hrvatske. Visokoobrazovane osobe u Hrvatskoj žive dulje od nisko obrazovanih što je posebno izraženo kod muškaraca, nego kod žena. Nadalje, žene svih stupnjeva obrazovanja imaju dulje očekivano trajanje života od visokoobrazovanih muškaraca u Hrvatskoj. Ukoliko bi se povećalo očekivano trajanje života pojedinaca s nižim stupnjevima obrazovanja, tada bi se mogao očekivati i porast očekivanog trajanja života čitave populacije. Predviđanja su da će se u budućnosti očekivano trajanje života u Hrvatskoj povećavati usporedno s povećanjem udjela populacije koja ima završene nekih od oblika tercijarnog obrazovanja6. Jedno cijelo poglavlje Strategije posvećeno je Zaštiti vulnerabilnih skupina (djece, mladih, starijih, osoba s invaliditetom i sl.) te nejednakostima u zdravlju.

Gledajući naprijed, ostvarenje cilja Europske unije o pametnom, održivom i uključivom razvoju, definiranog u njegovoj Strategiji Europa 2020., ovisit će o boljem zdravstvenom stanju svih članova društva, a Treći program djelovanja Unije u području zdravlja (2014.-2020.) utvrđuje zdravstvene nejednakosti kao ključan izazov s kojim se EU trenutno susreće.