Ciljevi svih javnozdravstvenih programa prevencije, zaraznih i nezaraznih bolesti, su prevencija bolesti, smanjenje pojavnosti bolesti i umiranja od istih, a posljedično tome unaprjeđenje zdravlja, kako svake pojedine osobe, tako i populacije u cjelini.

Dobro koncipirani programi temelj su zdravstvene zaštite, oni su dugoročno gledano najučinkovitije i najjeftinije sredstvo u borbi protiv navedenih bolesti. Programi su s obzirom na bolesti i stanja koje imaju za cilj prevenirati ili pak otkriti u ranijem stadiju namijenjeni cijeloj populaciji određenih dobnih skupina, te se njihovi rezultati kao i izvješća koja proizlaze iz istih ne vode zasebno za pojedine etničke, manjinske, vulnerabilne ili neke druge skupine stanovništva već samo za populaciju u cjelini.

Kako bi se povećala dostupnost i uklonile eventualne nejednakosti u istoj, u provedbi programa sudjeluju i primarna i sekundarna razina zdravstvene zaštite (mreža županijskih Zavoda za javno zdravstvo i Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) i specijalisti različitih djelatnosti s obzirom na program - liječnici obiteljske medicine i patronažna djelatnost.

Programi prevencije zaraznih bolesti

Program obveznog cijepljenja, osim što je najveći javnozdravstveni program na državnoj razini uzimajući u obzir broj uključenih stanovnika (osoba razne životne dobi predviđene za cijepljenje); najdugovječniji je nacionalni program u Republici Hrvatskoj s obzirom da se provodi nekoliko desetaka godina. Program cijepljenja kreiran je na način da se preporučuje dob u kojoj cjepivo valja primijeniti jer će se u tom trenutku dobiti najbolji odgovor imunološkog sustava, kao i vrijeme koje je potrebno da se osigura zaštita dojenčadi i djece što je ranije moguće u životu.

Program cijepljenja predlaže Hrvatski zavod za javno zdravstvo temeljem mišljenja niza eksperata iz područja cijepljenja, temeljem najnovijih znanstvenih dokaza, a donosi ga Ministar zdravstva. Nacionalnim programom cijepljenja osigurana je jednakost svih građana u zaštiti od zaraznih bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem. Uspješnost Programa cijepljenja prati se praćenjem pobola kroz prijave oboljenja ili smrti od zaraznih bolesti, ali i obuhvata cijepljenja. Osim što cijepljenje pruža individualnu zaštitu, adekvatnim programom cijepljenja i njegovom provedbom postižemo kolektivnu imunost. Kolektivna imunost vrijedi za one bolesti koje se prenose s čovjeka na čovjeka i nastaje kada se postigne dovoljan obuhvat populacije cijepljenjem što rezultira prestankom prijenosa bolesti. U tom slučaju govorimo da imuni pojedinci štite neimune).

Kontinuiranom provedbom Programa cijepljenja i inzistiranju na povećanju cjepnih obuhvata i dosezanju zakonskih predviđenog obuhvata od 95% u posljednjih desetak i više godina, neke bolesti su se eliminirale poput difterije i dječje paralize i značajno smanjile poput diseminiranih sistemskih oblika tuberkuloze, meningitisa uzrokovanih Haemophilus influenzae tip B . Također posredno su se smanjile neka stanja povezana s preboljenjem dječjih zaraznih bolesti u trudnoći, poput oštećenja određenih organa (gluhoća povezana s infekcijom virusom rubeole u trudnoći, oštećenje vida, srčane mane i dr.).

Kako bi Program cijepljenja bio uspješan, neophodna je kontinuirana i konstantna suradnja cjepitelja i epidemiologa. U posljednjih nekoliko godina, u svijetu bilježi se pad procijepljenosti što je djelomično posljedica socioloških zbivanja u vidu jačanja antivakcinalnog „pokreta“, ali i nerazumijevanja pučanstva uglavnom roditelja o ozbiljnosti pojave određenih zaraznih bolesti za njihovo vlastito dijete, ali i za okolinu. Neobično je važno osim zajedničke suradnje epidemiološke službe Zavoda za javno zdravstvo s cjepiteljima u pedijatrijskim ordinacijama, ordinacijama školske medicine, rodilištima i dr., i po potrebi intervencije (provođenje dodatnog cijepljenja) podizati svijest pučanstva o važnosti prevencije zaraznih bolesti kroz javnozdravstvene kampanju koja će uspješno dotaknuti sve aspekte cijepljenja.

Programi prevencije nezaraznih bolesti / Programi ranog otkrivanja raka

Programi ranog otkrivanja raka namijenjeni su u zdravoj, asimptomatskoj populaciji, jedan su od načina očuvanja i unaprjeđenja zdravlja, a ujedno predstavljaju i temelj epidemiologije kao struke kojoj je primarni cilj prevencija bolesti na razini populacije. Dok su mjere primarne prevencije usmjerene sprječavanju bolesti uklanjanjem i redukcijom poznatih čimbenika rizika, programi ranog otkrivanja kao mjera i aktivnost sekundarne prevencija imaju za cilj ranu i pravovremenu dijagnostiku te liječenje određenih sijela malignih bolesti.

U gradu Zagrebu se aktivno provode sva tri nacionalna programa ranog otkrivanja raka (dojke, debelog crijeva i vrata maternice), kao i Program preventivne mobilne mamografije.

Programi ranog otkrivanja raka dojke

Prema podacima Registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, na razini Hrvatske, ali i na razini svih županija, rak dojke najčešće je sijelo raka u žena. Dijagnostička metoda koja se koristi u oba preventivna programa probira je visokokvalitetna mamografija, to je nezamjenjiva, slikovna dijagnostička metoda u otkrivanju malignih bolesti dojke ranih stadija. Mamografijom je moguće otkriti rak od 1 do 3 godine prije no što žena može napipati tvorbu, a također otkriva rak koji je premalen da bi se našao kliničkim pregledom, no važno je naglasiti da se mamografijom ne može prikazati od 15 do 20% karcinoma dojki, posebice ukoliko se radi o dojkama s gustom žljezdanom strukturom.

Grad Zagreb i NZZJZ „Dr. Andrija Štampar“ prepoznali su veličinu javnozdravstvenog izazova raka dojke te je 2004. godine pokrenut Program preventivne mobilne mamografije. Program je  namijenjen ženama u dobi od 40 do 50 godina te onima iznad 70-te godine starosti. U sklopu istog do danas je pregledano  više od 44.000 žena, a za njih gotovo 42% bila je to prva mamografija. Osobitost mobilne mamografije je što mamograf „dolazi“ ženama u njihovo životno ili radno okruženje. Uz mamografsko snimanje vrši se edukacija žena u malim grupama o potrebi te važnosti redovitog provođenja mamografije. Kontinuirano se provode i aktivnosti vezane uz dogovaranje i koordiniranje s Gradskim četvrtima te suradnja s medijima budući da je medijska popraćenost programa izuzetno važna kako bi žene bile informirane i obaviještene o mogućnosti prevencije raka dojke i mogućnosti obavljanja besplatne mamografije, kao i o mjestu i načinu na koji to mogu učiniti.

Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke, započeo je 2006. godine, namijenjen je ženama u dobi od 50 do 69 godina s područja grada Zagreba. U tijeku je provođenje petog ciklusa, u kojem će se ukupno pozvati oko 130.000 naših sugrađanki. U slučaju sumnjivog mamografskog nalaza u programu probira, ženu o istom obavještava radiolog, te je upućuje izabranom liječniku obiteljske medicine u svrhu daljnje obrade.

Program ranog otkrivanja raka vrat maternice

Rak vrata maternice zloćudna je bolest kod koje dolazi do promjena na stanicama vrata maternice, a posljedica je infekcije humanim papiloma virusom (HPV-om), koja se najčešće prenosi spolnim putem. Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice usvojen je 2010. godine. Ciljevi programa su rano otkrivanje raka vrata maternice, smanjenje rizika njegova nastanka, održavanje zdravlja i poboljšanje kvalitete života žena. Ciljna skupina su sve žene u RH (osigurane i neosigurane) u dobi od 25 do 64 godina. Kao test u probiru se koristi konvencionalni Papa test koji se provodi se sukladno smjernicama ginekoloških i citoloških društava koje su usklađene s postojećim EU smjernicama.

Rak debelog crijeva

Posljednjih desetljeća u gradu Zagrebu, u Republici Hrvatskoj, ali i na svjetskoj razini bilježi se porast pojavnosti i smrtnosti od raka debelog crijeva. Ukoliko se rak debelog crijeva otkrije u ranoj fazi prognoza je povoljna i petogodišnje preživljenje dostigne 97% bolesnika. Nastavno na tu činjenicu 2007. godine u Hrvatskoj je započeo Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva. Ciljevi programa su otkriti rak u početnom stadiju, otkriti i ukloniti polipe debelog crijeva te smanjiti smrtnost od raka debelog crijeva. Kao test u probiru se koristi test na oku nevidljivo krvarenje u stolici, a za osobe koje su na testu pozitivne i kolonoskopija. Ciljna skupina ovog programa su osobe oba spola u dobi od 50 do 74 godine života, a ciklus pozivanja traje oko 2,5 godine. U gradu Zagrebu se tijekom provedbe jednog ciklusa na testiranje ukupno pozove oko 260.000 ljudi.

Uz zdravstvene djelatnike koji na svim razinama sudjeluju u provedbi programa, za postizanje željenih ciljeva od velika je važnosti suradanja s udrugama i medijima. Kao primjer dobre prakse suradnje zdravstvenih, nezdravstvenih institucija i udruga civilnog društva, ali primjer povećanja dostupnosti programa, je već tradicionalna javnozdravstvena akcija u organizaciji Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Zavoda i udruga osoba s invaliditetom u sklopu koje se provode mamografski pregledi žena s invaliditetom.

Veću dostupnost preventivnih nacionalnih programa predstavlja i navedeni Program preventivne mobilne mamografije - program Grada Zagreba i NZZJZ „Dr. Andrija Štampar“ koji proširuje obuhvat (uključuje i žene u dobi od 40 do 50 godina te one iznad 70-te godine starosti) te povećava dostupnost dolaskom u ženino životno ili radno okruženje.