Feljton

CIJEPLJENJE

Mirjana Lana Kosanović Ličina, dr. med., spec. epidemiologije.,

Nastavni zavod za javno zdravstvo
„Dr. Andrija Štampar“

Živimo u vremenu tehnološke revolucije, brzog protoka informacija, mrežnih komunikacija, globalizacije. Od 31. kolovoza 2011. godine na Zemlji živi više od sedam milijardi ljudi. Procjene su da će rast broja stanovnika do kraja stoljeća biti sve brži čime će se svjetsko stanovništvo udvostručiti (Slika 1).

Slika 1. Rast svjetskog stanovništva prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji

Osim povećanja broja stanovnika, u zadnjih pedeset godina značajno je poraslo i očekivano trajanje života pri rođenju. Na početku dvadesetog stoljeća, očekivano trajanje života pri rođenju za svjetsku populaciju bilo je 31 godina, dok je danas ono 67,2 godine.

Među zdravstvenim intervencijama, dva su bitna uzroka promjeni zdravstvenih pokazatelja.

Prvi je pronalazak antibiotika koji je u značajnoj mjeri smanjio smrtnost od zaraznih bolesti, a drugi razlog je cijepljenje, koje je bitno doprinijelo iskorijenjivanju nekih bolesti u dvadesetom stoljeću (velike boginje, poliomijelitis).

Cijepljenje je jedna od najučinkovitijih preventivnih mjera zaštite pojedinca i cijele populacije protiv raznih zaraznih bolesti. Učinkovito je i u suzbijanju bolesti kao što su bjesnoća, difterija, tetanus, žuta groznica, poliomijelitis, ospice, mumps, rubeola i hepatitis B. Cijepljenjem su iskorijenjene brojne opasne zarazne bolesti.

Postoje dva načina cijepljenja: aktivna i pasivna imunizacija. Kod aktivne imunizacije cjepivo se uvodi u obliku oslabljenih, fragmentiranih ili ubijenih uzročnika ili njihovih toksina u tijelo. Cilj ovog cijepljenja je stimulacija imunološkog sustava za stvaranje specifičnih protutijela, kako bismo izazvali imunitet protiv određene zarazne bolesti. Kod pasivne imunizacije cjepivo sadrži specifična protutijela (imunoglobulini) protiv uzročnika. Postoje cjepiva protiv različitih virusnih i bakterijskih zaraznih bolesti.

Nastavak iz prošlog broja

U Sjedinjenim državama je još 1999. godine Centers for Disease Control and Prevention (CDC) izdvojio cijepljenje kao jednu od deset najvećih dostignuća u javnom zdravstvu 20-tog stoljeća. Cost benefit analiza učinjena na kalendaru cijepljenja djece koje pokriva 10 bolesti koje je moguće spriječiti cijepljenjem, dokazala je da se za svaki dolar utrošen na cijepljenje u 2001. godini, uštedjelo 5,3 dolara na direktnim troškovima zdravstva, odnosno 16,5 dolara uštede u društvu (zajednici).

Cijepljenje ima dvojaku ulogu, osim direktne zaštite pojedinca od obolijevanja i razvitka teških bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, indirektno štiti i zajednicu smanjujući širenje infektivnog uzročnika. Davno je prepoznata uloga kolektivnog imuniteta, odnosno imuniteta zajednice (za bolesti koje se mogu prenijeti s čovjeka na čovjeka dokazano je da se prijenos bolesti u zajednici može prekinuti ukoliko je dovoljna proporcija zajednice procijepljena protiv te bolesti).

Preporuke za uporabu cjepiva donose se uzimajući u obzir dobrobit cijepljenja (uključujući i trajanje zaštite), rizik dobivanja bolesti i rizik cijepljenja. Svi navedeni faktori procjenjuju se periodički i uvijek kada su dostupna neka nova saznanja. Od 1960-tih preporuke za cijepljenjem u SAD-u donose dva savjetodavna tijela: Savjetodavni odbor o cijepljenju (Advisory Committee on Immunization Practices (ACIP)) pri CDC-u i American Academy of Pediatrics Committee on Infectious Diseases. Od 1995. godine, na godišnjoj razini izdaju se preporuke o cijepljenju tijekom djetinjstva i adolescencije.

Kalendar cijepljenja u ostalim zemljama Europe

Sve zemlje Europske unije također u svoje programe cijepljenja imaju uključena sva cjepiva (osim cjepiva protiv tuberkuloze) prisutna i u našem Programu cijepljenja, ali i neka dodatna poput pneumokoknog cjepiva, cjepiva protiv invazivnih oblika bolesti uzrokovani Neisseriom meningitidis grupe C, cjepiva protiv HPV-a, rotaviusa, varicella i dr. Svaka zemlja ima vlastitu politiku određivanja obveznosti/fakultativnosti cijepljenja za djecu, no najčešće je cijepljenje preporučeno svoj djeci, a obvezno je za pojedine podskupine pod povećanim rizikom.

Univerzalno cijepljenje određenih uzrasta protiv tuberkuloze i difterije provodi se od 1948. godine. Nadalje se prema naputcima Ministarstva zdravlja propisuju cijepljenja protiv tetanusa 1955. godine, protiv pertusisa 1959., protiv dječje paralize (poliomijelitisa) 1961., protiv ospica 1968., 1975. protiv rubeole, 1976. protiv zaušnjaka (parotitisa), 1999. protiv hepatitisa B te 2002. protiv Haemophilus influenzae tip B infekcije. Cijepljenje započinju provoditi neonatolozi, kasnije nastavljaju pedijatri, liječnici obiteljske medicine, liječnici školske medicine, a po potrebi i epidemiolozi.

Temeljem Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07) u Republici Hrvatskoj cijepljenje je za svu djecu koja nemaju neku kontraindikaciju obvezno protiv 10 bolesti odnosno protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, zaušnjaka, rubeole, tuberkuloze, hepatitisa B, bolesti izazvanih s Haemophilus influenzae tipa B, a propisano je Programom obveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj.

Program cijepljenja donosi Ministar zdravlja, a na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Cijepljenja iz ovog Programa su za sve obveznike besplatna odnosno na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji snosi troškove nabavke cjepiva i cijepljenja. Obvezno cijepljenje se provodi kontinuirano kroz cijelu godinu, a kampanjski samo u posebnim slučajevima.

Ako u ciljnoj populaciji broj cijepljenih osoba protiv određene zarazne bolesti ne dostigne 95% broja osoba koje podliježu obveznom cijepljenju protiv te bolesti, potrebno je izvršiti dopunsko cijepljenje.

Sustavnim cijepljenjem prema Programu obveznih cijepljenja postignuta je eradikacija velikih boginja, dječje paralize i difterije. Znatno je reducirana incidencija svih ostalih bolesti protiv kojih se cijepi, posebice tetanusa koji se više ne bilježi u radno aktivnom stanovništvu, ali i tuberkuloznog meningitisa i milijarne tuberkuloze u dojenčadi. (slika 2.) Usprkos do sada redovito dostignutom zakonom propisanom cjepnom obuhvatu protiv ospica, rubeole i zaušnjaka u Hrvatskoj (95%), a zbog činjenice nedostizanja cjepnog obuhvata u našoj bližoj i daljnjoj okolini, kao i osobitosti samih bolesti, npr. ospica koje su visoko zarazne, postoji mogućnost unošenja tih bolesti u našu sredinu. Stoga je neophodno važno da se zakonom propisani cjepni obuhvati održe i nadalje.

Znanstveno je dokazano da je cijepljenje značajno smanjilo posljedice koje za sobom ostavljaju zarazne bolesti (smanjio se mortalitet i morbiditet od tih bolesti, troškovi hospitalizacije, izostanci s posla i dr.) te da kao intervencija značajno doprinosi ostvarenju temeljnog ljudskog prava na zdravlje.

Usprkos velikom uspjehu cijepljenja, mnoge bolesti se javljaju i dovode do pojave epidemija, posebice u zemljama u razvoju gdje je većina cjepiva nedostupna ili nemaju dostupnih novčanih sredstava za osiguranje dovoljnih doza cjepiva. Također, javljaju se i mogućnosti povećanja incidencije nekih bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem zbog pada cjepnog obuhvata kao posljedica raznih tehničkih, ekonomskih, pravnih poteškoća, kao i razlika u kulturalnom i sociološkom smislu.

Trenutno licencirana cjepiva su visokoučinkovita, no daljnja unaprjeđenja u proizvodnji cjepiva provode se kontinuirano kako bi se osigurala dugotrajnija zaštita i smanjili troškovi proizvodnje. Također intenzivno se provode istraživanja za razvitak cjepiva protiv bolesti za koje trenutno cjepivo ne postoji, a koje predstavljaju značajan javnozdravstveni problem (HIV, malarija, CMV i dr.).

Redukcija pobola od bolesti protiv kojih se cijepi

Istraživanje i razvoj u svrhu napretka ne samo već registriranih cjepiva (u vidu dizajniranja cjepiva s manje nuspojava, pripravka koji je jeftiniji, a time i najčešće dostupniji), već i cjepiva protiv bolesti koje često prolaze nezamjetno i ostavljaju posljedice za koje ne postoji adekvatno liječenje, nužnost je i intenzivno se nastavlja.

Razrješenjem brojnih tehničkih prepreka, prepreka u proizvodnji, pitanja zakonodavstva, isplativosti, komercijalizacije cjepiva, možemo očekivati i cjepiva protiv spolno prenosivih infekcija (HIV-a, CMV-a, Chlamydie trachomatis, HSV-a i dr.), bolesti koje prenose vektori (malarija, dengue, Lyme borelioza i dr.), respiratornih bolesti (SARS; Streptococcus pyogenes gr. A i B i dr. ), crijevnih zaraza i dr., ali i cjepiva za liječenje karcinoma.

Nastavak