Naslovnica uredništvo
 

Intervju
 
Tema broja
 
Čuvari zdravlja
 
Aktivno i zdravo starenje
 
Zdravstvena ekologija
 
Farmakoterapija
 
Građanske inicijative
 
Škola i zdravlje
 
Brojke govore
 
Feljton
 
  God.1 Br. 4 / 2014.
 
 

farmakoterapija

ISPOR I FARMAKO-EKONOMIKA

 

 

 

 

 

Prof. dr. sc. Josip Čulig, prim. dr. med.,

Nastavni zavod za javno zdravstvo
„Dr. Andrija Štampar“

 
 

Percepcija pojma farmakoekonomike često je različita ovisno o perspektivi iz koje je promatrana. Doktori, propisivači lijekova je ponekad doživljavaju kao prisilni faktor koji bitno utječe na njihovu konačnu odluku o odabiru pravog lijeka za terapiju. A treba biti (i uglavnom jest!) jedan od alata koji pomaže kod konačnog odabira.

Pacijenti je često doživljavaju kao sredstvo uskraćivanja skupog lijeka (a po definiciji skupo=dobro), umjesto da bude brana za neisplativu i nedovoljno sigurnu terapiju. Predstavnici zdravstvenih osiguranja imaju uglavnom ispravnu percepciju farmakoekonomske analize. Sastavljaju liste isplativih lijekova, tj. lijekova koji imaju najprihvatljiviji omjer cijene i koristi u pojedinoj indikaciji. Farmaceutska industrija pak uz pomoć farmakoekonomske analize procjenjuje svoje razvojne projekte i predlaže cijene lijekova koje joj osiguravaju reprodukciju i profit.

Što je zapravo farmakoekonomika?

Koristeći ekonomske metode, farmakoekonomska analiza mjeri i uspoređuje troškove i ishode primjene lijekova na pacijenta, zdravstveni sustav i društvo u cjelini. Osnovni cilj farmakoekonomske analize je izmjeriti u novcu troškove postupka i ishod liječenja. Tako se mogu usporediti različiti postupci i različiti ishodi, što dovodi do zaključka o najisplativijem korištenju ograničenih resursa raspoloživih za osiguranje funkcioniranja zdravstvene zaštite u zajednici. U analizama se uzima u obzir trošak zdravstvene usluge (cijena rada zdravstvenog osoblja), materijalni resursi, uključujući cijene lijekova, rizik od nuspojava i cijena liječenja, rizik od neuspjeha i cijena drugog postupka, vrijednost produženih godina života… Dakle, cijena samog proizvoda je jedan od elemenata analize (dakako vrlo važan), ali ponekad nije presudan. Ako se naime pojavi lijek u dotad neizlječivoj bolesti, može se dogoditi da će zdravstveni budžet imati značajne troškove u rashodu za lijekove, ali će životi pacijenata biti produženi, što treba uračunati u ukupnu analizu isplativosti primjene novog sredstva.

Koliko u novcu vrijedi jedna godina života?

S aspekta pojedinca i njegove obitelji, to je nemjerljivo novcem. Koliko treba zdravstveno osiguranje platiti da se to ostvari? Pacijent s insuficijencijom bubrežne funkcije ne bi preživio bez redovitog odlaska na hemodijalizu. Koliko to godišnje košta? Cijenu bi valjalo odrediti prema direktnim troškovima (amortizacija aparata, troškovi boravka u zdravstvenoj ustanovi, plaće zaposlenika, lijekovi i sl.), ali i prema indirektnim troškovima (prijevoz, gubitak dnevnice). Naravno, ako se uzme cijena godišnje dijalize, moguće su poneke nepravedne procjene u drugim slučajevima. Ima i drugačijih prijedloga (godišnji bruto prihod, nacionalni dohodak po glavi stanovnika).

Internacionalna usporedba je osobito nepravedna jer prema ekonomskim parametrima, godina života nije u svim dijelovima svijeta jednako vrijedna. Sljedeća nesavršenost se odnosi na modele farmakoekonomskih analiza. Naime, prigodom postavljanja modela uzimaju se u obzir publicirani randomizirani klinički terapijski pokusi i ishodi liječenja. Ovi modeli pate od više nedostataka: pacijenti nisu realni nego pažljivo selekcionirani, vrijeme promatranja je ograničeno što ne odgovara realitetu nekih bolesti (npr. hipertenzija je do kraja života prisutna). Pokušava se modelirati na temelju opservacijskih studija (realni pacijenti), ali tu još ima prilično nedostataka, u prvom redu malo je objektivnih opservacijskih studija. Naime, takve se studije pretežno naručuju u marketinške svrhe. No, unatoč svim slabostima, farmakoekonomika bitno doprinosi uklanjanju mnogih zabluda o stvarnim terapijskim ishodima pojedinih postupaka liječenja i korištenju istih. Npr. lijek A košta 1.000 kn, ali će izliječiti samo 100 od ukupno 200 liječenih bolesnika. Lijek B košta 1.200 kn i izliječit će 110 od 200 pacijenata. Dakle, lijek A u stvarnosti je koštao 20.000 kn, a lijek B 24.000 kn. Razlika od 4.000 kn odnosi se na 10 pacijenata više izliječenih. Dakle, 400 kn po pacijentu je dodatni trošak. Tko će to platiti? Zdravstveno osiguranje ili pacijent? Ili će proizvođač smanjiti cijenu?

Farmakoekonomska analiza pomaže svima u sustavu zdravstva: pacijentu, doktoru, osiguranju, proizvođaču. Kada je opravdano platiti lijek više od postojećeg? Ključna je perspektiva zaključivanja: društvena zajednica ili pojedinac. Treba pronaći jake argumente kojima se može interes pojedinca postaviti u istu razinu interesa zajednice. Npr. jedna godina spašenog života pacijenta s hipertenzijom je oko 24 000 dolara, a pacijenta s povišenim kolesterolom 100 000 dolara. Znači li to da četiri godine hipertoničara vrijede jednu godinu pacijenta s hiperlipidemijom? Interpretaciju farakoekonomske analize ne smije se krivo usmjeravati, farmakoekonomska analiza nije arbitar, nego alat u rukama zdravstvenog radnika (doktora medicine).

Što je ISPOR?

Međunarodno društvo za farmakoekonomiku i istraživanje ishoda (ISPOR) osnovano 1995. godine, neprofitna je, edukativna i znanstvena organizacija čije se informacije o ishodima istraživanja koriste u donošenju odluka o zdravstvenoj skrbi na svim razinama. Članovi ISPOR-a su iz različitih profesija (doktori, ekonomisti, farmaceuti i dr.) koji se bave farmakoekonomskom analizom.

Pristup zdravstvenim informacijama ISPOR daje putem svojih časopisa Value in Health, Value in Health Regional Issues i Ispor Connections, na godišnjim sastancima, kongresima, regionalnim konferencijama, kao i preko ISPOR-ovog edukacijskog programa koji uključuje učenje na daljinu, kratke tečajeve i kontinuiranu edukaciju.

Uz to, ISPOR nudi alate koje koriste donosioci zdravstvenih odluka, zdravstveni edukatori, istraživači, studenti i pacijenti. Dosada je ISPOR publicirao preko 50 Dobrih praksa o ishodima istraživanja tj. konsenzus smjernice o ključnim metodama rezultata istraživanja. Društvo je također izradilo ISPOR istraživački registar, bazu koja se može pretraživati, a sadrži skoro 30,000 sažetaka i prezentacija sa ISPOR-ovih sastanaka, ISPOR svjetsku zdravstvenu mapu, Međunarodni registar baza te online upitnike o ocjenjivanju dokaza promatranja, modeliranja i drugih vrsta istraživanja. Sve navedeno dostupno je javnosti na ISPOR-ovoj web stranici (www.ispor.org).

ISPOR broji preko 7,000 aktivnih članova iz više od 100 zemalja. Nadalje, sa svoja 64 regionalna predstavništva (ureda) broj članova veći je od 13,000. Svoju podružnicu ISPOR također ima i u Hrvatskoj. Članovi hrvatskog ISPOR-a provode analize, promoviraju istraživanja ishoda te sudjeluju na tečajevima i stručnim skupovima.

 
© 2015 Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” www.stampar.hr