Naslovnica uredništvo
 

Intervju
 
Tema broja
 
Čuvari zdravlja
 
Aktivno i zdravo starenje
 
Zdravstvena ekologija
 
Farmakoterapija
 
Građanske inicijative
 
Škola i zdravlje
 
Brojke govore
 
Feljton
 
  God.1 Br. 4 / 2014.
 
 

Brojke govore

MELANOMI I DOBROĆUDNI
TUMORI KOŽE

 

 

 

Mr. sc. Marina Polić Vižintin, dr. med., spec. javnog zdravstva

Nastavni zavod za javno zdravstvo
„Dr. Andrija Štampar“

 
 

Tumori kože mogu se podijeliti na dobroćudne i zloćudne. U dobroćudne tumore ubrajaju se madeži, fibromi, hemangiomi, seboroičke keratoze. Zloćudni tumori su rjeđi, a najučestaliji među njima su karcinomi i melanomi. Većina izraslina ili tumora na koži ipak je benigna, pri čemu je posebno značajna ispravna dijagnoza.

Pri određivanju tumora kože potrebno je obratiti pažnju, osim na karakteristike same lezije, i na kliničke karakteristike kože u cijelosti. Uz dob, spol i rasu pacijenta, uzimaju se u obzir subjektivni simptomi koje pacijent ima, izloženost suncu i anatomska lokalizacija. Za postavljanje dijagnoze potrebni su  također anamnestički podaci te rezultati dermatoskopije i biopsije.

Prema nekim istraživanjima čak će 40 do 50% ljudi svijetle puti do 65. godine života razviti barem jednu vrstu tumora kože. Važno je stoga prepoznati rane znakove jer se u početnoj fazi tumori kože mogu potpuno izliječiti.

Melanom (lat. melanoma) se ubraja među najzloćudnije tumore kože, a razvija se kao rezultat maligne transformacije stanica kože melanocita. Melanociti, stanice koje su inače normalan sastavni dio kože, nalaze se i u sluznicama dišnog i probavnog sustava, moždanim ovojnicama, oku pa čak i u limfnim čvorovima. Stoga osim na koži, može nastati, iako iznimno rijetko i na drugim mjestima u tijelu kao što su dišni putovi, probavni sustav, rodnica, mokraćna cijev, usta, mozak i unutrašnjost oka. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, melanom u 80% bolesnika nastaje na mjestu pigmentacije, tj. madeža. Maligna preobrazba češća je u displastičnim, nego nedisplastičnim madežima, u prirođenim nego stečenim, u velikima nego u malima. Znatno rjeđe nastaje na nepromijenjenoj koži. Melanom je najučestaliji u odrasloj dobi, a nema značajne razlike u prevalenciji među spolovima.  U žena je češći na ekstremitetima, a u muškaraca na trupu, no može se pojaviti i ispod nokta, između prstiju, kao i na vlasištu. Iako je melanom rijeđi nego drugi tipovi raka kože, ipak uzrokuje većinu (oko 75%) svih smrti povezanih s rakom kože.

 

 

Do danas nije poznat pravi uzrok nastanka malignog melanoma. Epidemiološka istraživanja pokazuju da se javlja češće u ljudi svijetle puti, kose i očiju te u onih koji imaju velik broj pigmentiranih kožnih lezija po tijelu (tzv. displastični nevus sindrom). Prema mišljenju mnogih autora, sunčevo svjetlo ima važnu ulogu u njegovu nastanku. U novije vrijeme sve se više ističe pojam tzv. rekreacijskog sunčanja, koje podrazumijeva prekomjerno izlaganje sunčevim zrakama vikendom te za godišnjih odmora. Najčešći je u zemljama blizu Ekvatora (Australija i Izrael imaju najvišu učestalost oboljenja u svijetu - oko 40 slučajeva na 100.000 ljudi).

Veličina problema

Incidencija i smrtnost od melanoma u porastu je u svijetu i u Hrvatskoj. Broj novih bolesnika udvostručuje se svakih osam do deset godina u većini europskih zemalja, tako da je stopa rasta učestalosti veća nego kod bilo koje druge vrste karcinoma.

Prema podacima Registra za rak, u raspodjeli novooboljelih od raka svih sijela u Hrvatskoj zloćudni melanom kože učestvuje s 3% i to podjednako u oba spola.

U Zagrebu je porastao broj novih slučajeva na 100.000 stanovnika sa 11,7 u 2002. godini na 14,0 u 2010. godini. Godine 2010. registrirano je ukupno 111 novooboljelih od čega 52 muškarca i 59 žena.  Incidencija melanoma značajno raste s dobi, tako da je najviša u najstarijoj dobnoj skupini (iznad 80 godina), zatim u dobnoj skupini od 70 do 74 godine te u dobnoj skupini od 60 do 64 godine. U Hrvatskoj se melanom dijagnosticirao u fazi dok je još bio lokaliziran u 31,4% bolesnika, u fazi zahvaćenosti regionalnih limfnih čvorova u 17,4% slučajeva, a s udaljenim metastazama u 7,6% slučajeva (2010. godina).

Zbog zloćudnih i dobroćudnih tumora kože u Zagrebu je u 2013. godini registrirano ukupno 2.491 hospitalizacija, što čini skoro 9% svih hospitalizacija zbog neoplazmi. Od toga je najviše hospitalizacija ostvareno zbog dobroćudnih tumora kože i melanocitnog madeža. Od zloćudnih tumora najviše je hospitalizacija bilo zbog ostalih zloćudnih novotvorina kože (te zbog zloćudnog melanoma kože.

Tablica 1. Hospitalizacije zbog zloćudnih tumora, tumora in situ i dobroćudnih tumora kože

u Zagrebu u 2013. godini

Dijagnoza MKB-10

Broj

Udio %

Zloćudni melanom kože  (C43) 218 8,75
Ostale zloćudne novotvorine kože (C44) 586 23,52
Melanom in situ (D03) 14 0,56
Karcinom in situ kože (D04) 52 2,09
Melanocitni madež  (D22) 793 31,83
Ostale dobroćudne novotvorine kože (D23) 828 33,24
Ukupno 2491 100,00

Zbog melanoma je u Zagrebu 2012. godine umrla 41 osoba (stopa 5,1/100.000), što predstavlja porast u odnosu na 2004. godinu, kada su umrle 34 osobe (stopa 4,4/100.000). U 2012. godini je porasla stopa smrtnosti i od ostalih zloćudnih novotvorina kože (0,1/100.000 u 2004; 1,4/100.000 u 2012. godini).


 
© 2015 Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” www.stampar.hr