Različite vrste predrasuda o osobama s invaliditetom (krivih predodžbi) vezane su uz različita područja njihova života, od obiteljskog života, školovanja, zapošljavanja pa sve do općenito života u zajednici. Kod velikog broja ljudi najčešće nailazimo na mješavinu različitih izvora predrasuda, a svima je zajedničko to da se teško mijenjaju.

Međunarodni i nacionalni okvir djelovanja

Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom (NN 6/07) u području zdravstvene zaštite, osobitu pozornost pridaje položaju osoba s invaliditetom u sustavu zdravstva i pravu na zdravlje. Osobe s invaliditetom imaju pravo na uživanje najviših ostvarivih zdravstvenih standarda bez diskriminacije na osnovi invaliditeta. Nacionalne i niže razine upravljanja dužne su poduzeti odgovarajuće mjere za osiguravanje pristupa zdravstvenim uslugama i programima. Osobama s invaliditetom treba osigurati one usluge i programe kojima se koriste i drugi. Potrebno je osigurati i zdravstvene usluge koje su im potrebne upravo zbog njihovog invaliditeta, uključujući ranu identifikaciju i intervenciju, kao i usluge koje preveniraju daljnji invaliditet. U Konvenciji se naglašava važnost nediskriminirajućeg i etičkog pristupa pružanju zdravstvenih usluga.

Osim Konvencije UN-a, strateške dokumente značajne za provedbu cjelovite i jedinstvene politike prema osobama s invaliditetom čine i Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. – 2020. (EUR-Lex), Europa 2020 – europska strategija za pametan, održiv i uključiv razvoj, Strategija za osobe s invaliditetom Vijeća Europe 2017. - 2023., Socijalni plan Grada Zagreba za razdoblje 2014. – 2020., Razvojna strategija Grada Zagreba - ZagrebPlan, Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom u razdoblju od 2017. do 2020. (NN 42/17) te Zagrebačka strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom u razdoblju od 2016. do 2020.

Kako je to u Gradu Zagrebu

Kontinuitet dodatne skrbi o osobama s invaliditetom u Gradu Zagrebu uspostavljen je provedbom mjera prethodnih strategija namijenjenih osobama s invaliditetom, dok u sljedećem razdoblju provedbe ove strategije treba nastaviti unaprjeđenje i osiguravanje dodatnih mjera. Nastavlja se poduzimanje mjera i aktivnosti za osiguravanje dostupnosti svih usluga i djelovanja u sustavu zdravstva za osobe s invaliditetom bez obzira na dob, spol, stupanj obrazovanja i druga sociodemografska obilježja.

U Gradu Zagrebu živi 90.209 osoba s invaliditetom, što čini 11,4% ukupnog stanovništva grada (prema podacima Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom HZJZ-a). Osobe s invaliditetom u radno aktivnoj dobi od 20 do 64 godine u ukupnom broju osoba s invaliditetom čine udio od 42,2%, dok u dobi do 19 godina udio iznosi 9,8%. Najveći je udio osoba s invaliditetom u dobnoj skupini od 65 i više godina (48,0%).

U planiranju i provođenju mjera i aktivnosti na svim područjima Strategije osobitu pozornost treba posvetiti pojedinim skupinama unutar cjelokupne populacije osoba s invaliditetom: ženama i djevojkama s invaliditetom, osobama s teškim invaliditetom, djeci s teškoćama u razvoju, mladim osobama s invaliditetom, kao i osobama s invaliditetom starije životne dobi koje postaju sve brojnija i značajnija društvena skupina i izazov za kreiranje politika za osobe s invaliditetom.

Mjere i aktivnosti za sve osobe s invaliditetom navedene u Zagrebačkoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom u razdoblju od 2016. do 2020. provode se u područjima:

• obitelji i život u zajednici,
• odgoj i obrazovanje,
• zdravstvena zaštita,
• socijalna zaštita,
• stanovanje, mobilnost i pristupačnost,
• profesionalna rehabilitacija, zapošljavanje i rad,
• pravna zaštita i zaštita od nasilja i zlostavljanja,
• informiranje, komunikacija i podizanje razine svijesti,
• sudjelovanje u kulturnom životu,
• sudjelovanje u političkom i javnom životu,
• istraživanje i razvoj i međunarodna suradnja,
• rekreacija, razonoda i sport,
• civilno društvo.

Ciljevi i prioriteti Zagrebačke strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom u razdoblju od 2016. do 2020. u području zdravstvene zaštite, bez obzira na spol, dob, podrijetlo ili stupanj invaliditeta, obuhvaćaju to da se osobama s invaliditetom osigura:

• jednak pristup uslugama zdravstvene zaštite,
• jednak pristup raspoloživim specijaliziranim uslugama,
• potpuna uključenost u donošenje odluka o planu za njihovu osobnu zdravstvenu skrb,
• mogućnost uključivanja i dostupnost informativnih materijala zdravstvenog obrazovanja i kampanja javnog zdravstva,
• pristupačnost zdravstvenim ustanovama i kapacitetima za sve osobe s invaliditetom na način razumljiv osobama s različitim vrstama oštećenja,
• poštivanje specifičnosti aspekata spolova u zdravstvenoj zaštiti osoba s invaliditetom,
• jednak pristup zdravstvenim uslugama za žene s invaliditetom, posebno uključujući pretporođajno savjetovanje, ginekološko savjetovanje i liječenje te savjetovanje o planiranju obitelji,
• mogućnost pristupa informacijama o pravima i mogućnostima njihova ostvarivanja na jeziku razumljivom osobama s različitim vrstama oštećenja,
• provođenje rane dijagnostike radi otkrivanja i pravodobnog liječenja invaliditeta.

U Gradu Zagrebu je u posljednjih desetak godina povećana kvaliteta života osoba s invaliditetom u smislu konkretnih pokazatelja otklanjanja prepreka što uzrokuju nejednakosti. Najvažnija postignuća povezana su s dostupnijim okolišem, uključujući i gradski prijevoz niskopodnim autobusima i tramvajima, kontinuiranom prilagodbom i povećanjem pristupačnosti ustanova, osiguranjem dodatne usluge specijaliziranog kombi prijevoza djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, kako bi osobe s invaliditetom mogle koristiti druga zajamčena prava (odgoj i obrazovanje, zdravstvene usluge, zapošljavanje i dr.). Također, kontinuirano se ulaže u razvoj kompetencija osoba s invaliditetom uključivanjem u formalne i neformalne edukacije.

Moramo mijenjati  stavove društva prema različitima

Stavovi prema osobama s invaliditetom nisu urođeni, nego su naučeni iskustvom i dobivenim informacijama, ali između ostalog i kroz predrasude i neznanje drugih. Stavovi se stječu kroz interakciju sa socijalnom okolinom, a u određivanju naših stavova važnu ulogu imaju društveni običaji i kulturne norme. Mijenjanje stavova složen je i dugotrajan proces. Istraživanja pokazuju da se stavovi djece osnovnoškolske dobi mogu mijenjati, i to u relativno kratkom periodu, kroz pružanje pozitivnog izravnog, ali i neizravnog iskustva s djecom s razvojnim teškoćama i osobama s invaliditetom.