Primjena transkulturalne teorije u sestrinskom obrazovanju, praksi i dokumentaciji treba osigurati da medicinske sestre nastavnici više integriraju kulturalne kompetencije u sestrinske nastavne planove i programe, da medicinske sestre u praksi više koriste smjernice za razvoj zdravstvene njege prilagođene kulturi pacijenta, te da sestre menadžeri koriste razne inovativne pristupe u podržavanju individualnih i organizacijskih kulturalnih kompetencija.

Pri radu s pojedincima, obiteljima, skupinama i ustanovama za pružanje skrb, potrebno je naglasiti ulogu odgovarajuće kulturološke procjene. U procesu ove procjene, medicinska sestra otkriva pacijentove kulturološke značajke koje su često ugrađene u individualnim i obiteljskim vrijednostima. Zdravstvena njega je dugo bila smatrana temeljem sestrinstva. Njega i skrb, uključuju ipak puno više od samih osnova sestrinstva. One pretpostavljaju razumijevanje potrebe za njegom i skrbi, pružatelja i primatelja iste, kontekst skrbi, metode zaštite te ciljeve skrbi u specifičnim kliničkim situacijama. U današnje se vrijeme poseban naglasak stavlja na integritet i etiku skrbi te jednaku dostupnost kvalitetne skrbi svim pacijentima. Pružanjem kvalitetne zdravstvene njege, medicinske sestre moraju znati kombinirati umijeće njege s analitičkim vještinama i znanjima i to tako da prepoznaju koliko je raznoliko društvo postalo i koliko široka mora biti perspektiva medicinske sestre.

Transkulturalnost u sestrinstvu - značaj za jednakost u zdravlju

Pojam transkulturalnosti u sestrinstvu je relativno novi u sestrinskoj literaturi. Tek posljednjih nekoliko desetljeća su medicinske sestre počele pridavati veću pažnju potrebi uključivanja kulturalno odgovarajućih kliničkih pristupa u svakodnevnu brigu o pacijentima. Dobri temelji transkulturalnosti u sestrinstvu su od velike važnosti za medicinske sestre, budući da pružaju konceptualni okvir za cjelovitu brigu o pacijentu u različitim kliničkim uvjetima te pružaju mogućnost profesionalnog sestrinskog razvoja. U novije doba je obrazovanje studenata sestrinstva u našoj zemlji dobilo jednu višu i kvalitetniju dimenziju, uvođenjem diplomskih sveučilišnih studija. Kvalitetnijom visokoškolskom edukacijom će medicinske sestre steći dublje razumijevanje ljudskog života i vrijednosti te će razviti kulturnu osjetljivost za odgovarajućim i individualiziranim kliničkim pristupima. Kultura je rezultat stečenih mehanizama koji mogu imati urođene utjecaje, ali je prvenstveno rezultat unutarnjih i vanjskih podražaja iz okoline. Kultura oblikuje vrijednosti, vjerovanja, norme i prakse koje dijele članovi iste kulturne grupe. Kultura je i jedan od obrazaca naše osobnosti te se tako prenosi s jedne generacije na drugu, a uz kulturu tako je i s narječjem. Hrvatsko je jezikoslovlje bogato dijalektalnim različitostima. Iz svakodnevnog života i radnog procesa može se zaključiti kako je pružanje skrbi za pacijenta po dijalektalnoj različitosti složen i težak zadatak za mnoge medicinske sestre. U rijetkim je obrazovnim programima, pa tako i u sestrinskom ili liječničkom, posebna pažnja posvećena adekvatnim i kompetentnim tehnikama rješavanja problematike komunikacije uzrokovanih različitim narječjem.

Od medicinske se sestre kao pružatelja zdravstvene usluge očekuje da omogući svim korisnicima jednak pristup visoko kvalitetnoj zdravstvenoj njezi, uz odgovarajuću kulturološku komponentu. Ovaj zadatak se može ostvariti samo uz razumijevanje i poštivanje dijalektalnih različitosti.

Transkulturalnost u sestrinstvu, kao što je definirano po Leininger (1991), je humanističko i znanstveno područje formalnog znanja i prakse, a koje je usmjereno na razlike i sličnosti među kulturama u skladu s brigom o zdravim i bolesnim pojedincima koja se temelji na poštivanju kulturnih vrijednosti, vjerovanja i prakse. Krajnji cilj transkulturalnosti jest korištenje relevantnih znanja u pružanju kulturalno specifične i kulturološki kongruentne zdravstvene skrbi. Na transkulturalnost u sestrinstvu se također gleda kao na klijentu usmjereno i istraživanju usmjereno područje. Svaki pojedinac je jedinstven kulturološki, ali ni medicinske sestre nisu iznimka toj pretpostavci. Ipak, medicinske sestre moraju biti oprezne kako bi se izbjeglo nametanje vlastite kulturne posebnosti i svjetonazora pacijentima o kojima brinu.

Kulturno raznolika skrb odnosi se na varijabilnost u sestrinskim pristupima potrebnim za pružanje kulturalno odgovarajuće i kompetentne zdravstvene njege. Medicinske sestre trebaju iskoristiti znanje i vještine transkulturalnosti te tako pružiti kulturno odgovarajuću i kompetentnu njegu heterogenoj populaciji korisnika koja se rapidno mijenja.

Komunikacija u sestrinstvu - osnova jednake zdravstvene dostupnosti

Sva ponašanja, bila verbalna ili neverbalna, u nazočnosti drugog pojedinca jesu komunikacija. Kao matrica svih misli i odnosa među ljudima, komunikacija je sredstvo pomoću kojeg se ljudi povezuju. Medicinske sestre su odavno prepoznale važnost komunikacije za zdravlje. Dobra komunikacija i razmjena informacija potiče pacijenta da surađuje sa svojim terapeutima za dobrobit svoga zdravlja. Giorgianni (2000.), napominje da su pojedinci koji su imali učinkovitu komunikaciju sa zdravstvenim djelatnicima bolje informirani i više sigurni u ostvarivanje zdravstvene zaštite .

Komunikacija je srž većine sestrinskih nastavnih planova i programa. Međutim, ako učinkovita komunikacija postoji u današnjem multikulturalnom okruženju, sestrinski nastavni planovi i programi ne trebaju pružati znanja i vještine samo u komunikaciji, nego moraju pružiti i znanja o raznolikostima kao vrijednostima. Kako bi se navedeno postiglo, nastavni planovi i programi trebaju sve više odražavati integraciju kulture kao središnjeg pojma. Nadalje, za promicanje učinkovite komunikacije, vrlo je važno u sustavu zdravstva modificirati svijest o pojmu multikulturalizma.

Ipak, komunikacija često predstavlja barijeru između sestara i korisnika, pogotovo kada su medicinske sestre i korisnici iz različitih dijalektalnih područja. Ako medicinska sestra i korisnik ne govore istim narječjem ili ako se komunikacijski stil i uzorak razlikuju, i medicinska sestra i korisnik se mogu osjećati otuđeno i bespomoćno. Kada je komunikacija umanjena, i fizički proces ozdravljenja može biti usporen. Bez mogućnosti adekvatne komunikacije, sama zdravstvena njega neće biti dovoljna u cjelokupnoj skrbi za korisnika. Medicinske sestre moraju imati ne samo znanje o komunikaciji s korisnicima iz istog dijalektalnog područja, nego i temeljitu svijest o rasnim, kulturalnim i društvenim čimbenicima koji mogu utjecati na komunikaciju s osobama iz drugih dijalektalnih područja. Medicinska sestra koja razumije razlike i komunikacijske varijable može pokušati prevladati komunikacijske barijere u svrhu pružanja zdravstvene njege visoke kvalitete. Komunikacija s članovima obitelji je također vrlo bitna i za pacijenta i za zadovoljstvo njegove obitelji.