Rak pluća je bolest obilježena nekontroliranim rastom stanica u tkivu pluća. Neliječena, bolest može se proširiti izvan pluća, što se naziva metastazama u okolna tkiva ili druge dijelove tijela. Većina oblika raka koji započinju rast u plućima, a koji se nazivaju primarnim rakom pluća su karcinomi koji potječu iz epitelnih stanica.

Glavni oblici karcinoma pluća su rak malih stanica (engl. small-cell lung carcinoma), koji se prije nazivao engl. oat cell cancer (jer su stanice tumora sitne i oblikom nalik na zrno zobi), i rak velikih stanica (engl. non-small-cell lung carcinoma).

Najčešći uzrok karcinoma pluća je dugotrajno pušenje duhana, koje uzrokuje 80 do 90% slučajeva karcinoma pluća. U nepušača se razvija 10 do 15% slučajeva karcinoma pluća, a ti se slučajevi pripisuju kombinaciji genskih čimbenika, izlaganju plinu radonu, azbestu te zagađenju zraka u koje spada i pasivno pušenje. Rak bronha i pluća najčešća je lokalizacija raka prema broju novih slučajeva kod muškaraca u Zagrebu, dok je kod žena na visokom drugom mjestu.

Po raspodjeli prema dobi bronh i pluća najčešće su sijelo raka u muškaraca starijih od 45 godina života. Kod žena incidencija također raste s dobi tako da u dobi od 75 do 85 godina dolazi na drugo mjesto po učestalosti, odmah iza raka dojke. (Tablica 1, Slika 1).

Tablica 1. Broj novih slučajeva raka bronha i pluća na 100.000 stanovnika prema spolu, dobi te primarnom sijelu u Gradu Zagrebu u 2011. godini.

Slika 1.

Izvor: Registar za rak 2012.

Rak bronha i pluća u stalnom je porastu, posebno kod žena gdje je gruba stopa incidencije porasla za 22% (sa 61,1/100 00 u 2007. godini na 74,6/100 000 u 2011. godini). Kod muškaraca je porast incidencije nešto manji i iznosi 8% (Slika 2).

Slika 2.

U Zagrebu je u 2012. godini umrlo 516 osoba od raka traheje, bronha i pluća što u ukupnom mortalitetu predstavlja udio od 6,2%, sa stopom od 65,3/100000 stanovnika. Na rang ljestvici vodećih uzroka smrti kod Zagrepčana nalazi se na visokom trećem mjestu (kod muškaraca na trećem, kod žena na sedmom). Kod muškaraca od 45 do 74 godina starosti, rak bronha i pluća dolazi na prvo mjesto uzroka smrti, a kod žena iste dobi na drugo, odmah iza raka dojke (Tablica 2). Odnos broja umrlih i novooboljelih bio je 0,78 za oba spola.

Tablica 2 – Deset vodećih uzroka smrti u 2012. godini: redoslijed, udio i stope na 100.000 stanovnika

Izvor: Državni zavod za statistiku i Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ – Odjel za ocjenu zdravstvenog stanja i potreba

Standardizirana stopa smrtnosti od raka traheje, bronha i pluća za dob od 0 do 64 godine u Zagrebu iznosi 20,97/100000 što je više od prosječne stope EU (17,25), od stope za Austriju (15,44), Češku (16,81), a niže od stope za Mađarsku (39,22) i Hrvatsku (22,64). U Zagrebu se u razdoblju od 2008. do 2012. godine bilježi pad standardizirane stope smrtnosti od raka traheje, bronha i pluća od 19,5% (Tablica 3).

Tablica 3 – Standardizirane stope smrtnosti od raka traheje, bronha i pluća za dobnu skupinu od 0 do 64 godina na 100.000 stanovnika u 2012. godini, usporedba s nekim europskim zemljama

Izvor: Državni zavod za statistiku; Indikatori „Zdravlje za sve“ SZO Regionalnoga ureda za Europu, ožujak 2014. Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ – Odjel za ocjenu zdravstvenog stanja i potreba

Analiza bolničkog morbiditeta u Zagrebu u 2013. godini pokazuje da je zloćudna novotvorina bronha i pluća na trećem mjestu razloga svih hospitalizacija kod oba spola u dobi od 60 do 74 godine života s ukupno 1303 hospitalizacije ostvarene u stacionarnom dijelu (Slika 3).

Slika 3.

Izvor: Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar“

U Zagrebu je u porastu incidencija i smrtnost od raka bronha i pluća ukupno i po spolu, što predstavlja jedan od najznačajnijih javnozdravstvenih problema. Kako se pušenju pripisuje oko 80% slučajeva raka pluća, možemo ga u velikoj mjeri smatrati preventabilnim. Kao posljedica smanjenja pušenja i povećane brige za zdravlje u najrazvijenijim zemljama svijeta, incidencija raka pluća stagnira ili je u padu.

S obzirom na kasno dijagnosticiranje i visoki mortalitet od ove vrste raka, neophodno je uz zabranu pušenja na javnim i radnim mjestima poboljšati programe promicanja nepušenja, naročito za mlade te tako smanjiti incidenciju i umiranje.