Jedan od načina na koji su znanstvenici tražili uzroke mentalnih bolesti je proučavanje razvoja mozga od rođenja do odrasle dobi. Nove tehnologije omogućile su im praćenje razvoja mozga i istraživanja veza između funkcija mozga, razvoja i ponašanja.

Istraživanja pokazuju iznenađujuće rezultate, a među njima otkriće neobičnih promjena koje se odvijaju tijekom tinejdžerskih godina. Ovi rezultati su promijenili dugo održavane pretpostavke o vremenu sazrijevanja mozga. U ključnim funkcijama, mozak ne izgleda kao mozak odrasle osobe do ranih 20-ih.

Spoznaja o tome kako se mozak adolescenta mijenja može pomoći objasniti zagonetne proturječnosti adolescencije: mladi ljudi u ovoj dobi blizu su cjeloživotnog vrhunca fizičkog zdravlja, snage i mentalnih sposobnosti, a ipak, za neke, to može biti opasna dob. Stopa smrtnosti je u naglom porastu između rane i kasne adolescencije. Stopa smrtnosti od ozljeda u dobi između 15 i 19 godina je oko šest puta veća od one u dobi između 10 i 14 godina. Stope zločina su najviše među mladim muškarcima, kao i stope zlouporabe alkohola. Iako većina adolescenata uspješno prolazi kroz ovo tranzicijsko razdoblje, važno je razumjeti rizične faktore za ponašanja koji mogu imati ozbiljne posljedice. Geni, iskustva u djetinjstvu i okolina u kojoj mlada osoba ulazi u adolescenciju zajedno oblikuju ponašanje. Uz sve ovo, istraživanja otkrivaju kako svi ovi faktori djeluju na ponašanje u kontekstu promjena koje se događaju u mozgu adolescenta.

Nove spoznaje dovode do boljeg razumijevanja sposobnosti i ranjivosti adolescenata i značaj ove faze za cjeloživotno mentalno zdravlje. Roditelji bi tijekom uspona i padova adolescencije trebali imati na umu činjenicu da se ispod površine događa toliko puno promjena.

Vidljivi dio mozga

Spoznaja o nastanku promjena koje se odvijaju u mozgu adolescenta dolazi iz istraživanja u kojima su znanstvenici radili snimke mozga djece u razvoju, od ranog djetinjstva do 20-te godine. Snimke su otkrile neočekivano kasne promjene u volumenu sive tvari, koja čini tanki vanjski sloj tj. korteks mozga. U korteksu se odvijaju procesi razmišljanja i pamćenja. Tijekom djetinjstva, volumen sive tvari u korteksu se povećava, a onda pada. Pad obujma je normalan u ovoj dobi i zapravo je nužan dio sazrijevanja.

Mnogo godina pretpostavljalo se kako je volumen sive tvari najveći u ranom djetinjstvu te da postupno opada kako dijete odrasta. Međutim, novije snimke otkrivaju da je volumen sive tvari najveći u periodu rane adolescencije.

Dok su detalji iza promjena u volumenu na snimkama mozga još uvijek nejasni, rezultati pozicioniraju period sazrijevanja mozga u adolescenciju i ranu odraslu dob. Kada je riječ o volumenu sive tvari u mozgu, prema snimkama mozak ne počinje sličiti onom odrasle osobe do ranih 20-ih godina života.

Snimke također sugeriraju da različiti dijelovi korteksa sazrijevaju različitom brzinom. Područja uključena u osnovne funkcije sazrijevaju prva - npr. ona koja su uključena u procesiranje informacija iz osjetila i ona koja sudjeluju u kontroli pokreta. Dijelovi mozga odgovorni za kompleksnije procesiranje informacija, kao npr. za kontrolu impulsa i planiranje unaprijed, tj. sve odlike ponašanja odraslih, sazrijevaju među posljednjima.

Što je siva tvar?

Pojedinosti o tome što stoji iza povećanja i smanjenja sive tvari još uvijek nisu sasvim razjašnjene. Siva tvar sastavljena je od jezgre neurona, živčanih vlakana i stanica podrške. Jedna od značajki rasta mozga u ranom životu je rani procvat sinapsi, veza između moždanih stanica ili neurona, nakon kojeg dolazi do selekcijskog smanjenja kako mozak sazrijeva. Sinapse su veze preko kojih neuroni komuniciraju jedni s drugima i osnova su radnih krugova mozga. Sinapse, čiji je broj puno veći pri rođenju nego u odrasloj dobi, brzo se umnažaju u prvim mjesecima života. Dvogodišnjak ima duplo više sinapsi od odrasle osobe. Kao primjer kompleksnosti mozga: kocka moždane tvari od jednog milimetra sa svake strane, može sadržavati između 35 i 70 milijuna neurona i procijenjenih 500 milijardi sinapsi.
Znanstvenici vjeruju da je gubitak sinapsi tijekom odrastanja dio procesa kojim mozak postaje učinkovitiji. Iako geni igraju ulogu u opadanju broja sinapsi, istraživanja na životinjama pokazuju da iskustvo isto tako utječe na taj proces. Sinapse koje se više koriste preživljavaju i ojačavaju, dok druge nestaju. Znanstvenici pomoću snimki mozga istražuju u kojoj mjeri promjene u sivoj tvari tijekom adolescentskih godina utječu na rast i selekcijsko smanjenje sinapsi.

Spektar promjena

Istraživanja koja koriste razne pristupe pokazuju:

• Veze između različitih dijelova mozga se povećavaju tijekom djetinjstva i u odrasloj dobi. Kako se mozak razvija, vlakna koja povezuju živčane stanice obavijaju se proteinima koji značajno povećavaju brzinu kojom se prenose impulsi od stanice do stanice. Proizašlo povećanje u povezanosti oblikuje način na koji različiti dijelovi mozga međusobno surađuju. Istraživanjima je utvrđeno da je povećanje u povezanosti različitih dijelova mozga povezano s rastom intelektualnih sposobnosti, kao što su pamćenje i sposobnost čitanja.
• Postoje dokazi koji sugeriraju da se dijelovi mozga uključeni u emocionalne reakcije mijenjaju tijekom adolescentskih godina. Istraživanja fMRI tehnikom, primjerice, ukazuju na to da su reakcije adolescenata na emocionalno nabijene slike i situacije pojačane u odnosu na mlađu djecu i odrasle. Promjene u mozgu, koje su u podlozi ovih obrazaca doživljavanja, uključuju moždane centre i signalne molekule koji su dio sustava nagrađivanja kojim mozak motivira ponašanje. Ove promjene vezane uz dob oblikuju koliko se različiti dijelovi mozga aktiviraju kao odgovor na određeno iskustvo i u terminima ponašanja, oblikuju brzinu i intenzitet emocionalnih reakcija.
• Tijekom adolescencije odvijaju se ogromne hormonalne promjene. Spolni hormoni oblikuju ne samo rast i ponašanje povezano sa spolom, nego cjelokupno socijalno ponašanje. Tijekom adolescencije mijenjaju se i hormonski sustavi uključeni u reakcije mozga na stresne podražaje. Kao i kod spolnih hormona, hormoni stresa mogu imati složene učinke na mozak, a kao rezultat toga i na ponašanje.
• U smislu intelektualnih sposobnosti, mozak adolescenata jednak je kao mozak odrasle osobe. Kapacitet za učenje nikada neće biti veći, nego tijekom adolescencije. U isto vrijeme, testovi ponašanja, koji se ponekad koriste u kombinaciji s fMRI tehnikom, upućuju na razlike u tome kako adolescenti i odrasli obavljaju mentalne zadatke. Čini se da adolescenti i odrasli koriste u različitoj mjeri različite dijelove mozga tijekom testova koji zahtijevaju računanje i kontrolu impulsa ili prilikom reakcije na emocionalne sadržaje.
• Istraživanja pokazuju da adolescencija sa sobom donosi promjene u regulaciji sna koje mogu pridonositi tendenciji adolescenata da ostaju budni do kasno u noć. Uz očite učinke neispavanosti, kao što su umor i poteškoće u održavanju pažnje, neadekvatna količina sna utječe i na pojavu razdražljivosti i depresije. Istraživanja s djecom i adolescentima ukazuju kako nedostatak sna može povećati impulzivno ponašanje za koje neka istraživanja pokazuju da je bitan faktor kod delinkventnog ponašanja. Adekvatan san jako je važan za tjelesno i mentalno zdravlje.

Jedno od tumačenja svih navedenih nalaza je da su u adolescenciji dijelovi mozga, koji su uključeni u emocionalno reagiranje, u potpunosti aktivni ili čak i aktivniji nego u odrasloj dobi, dok dijelovi mozga koji su uključeni u održavanje emocionalno-impulzivne reakcije prihvatljivom i pod kontrolom još uvijek sazrijevaju. Ove razlike mogu objasniti potrebu adolescenata za novim iskustvima i tendenciju da impulzivno reagiraju, bez obzira na posljedice.

Iako imamo mnogo informacija o funkcioniranju mozga adolescenata, još uvijek nije moguće znati u kojoj je mjeri određeno ponašanje ili sposobnost rezultat samih značajki moždane strukture ili pak promjena koje se događaju. Promjene u mozgu odvijaju se u kontekstu mnogih drugih čimbenika, između ostalih, urođenih osobina, osobne povijesti, obitelji, prijatelja, zajednice i kulture.

Smjernice za buduća istraživanja

Znanstvenici i dalje istražuju razvoj mozga i povezanost između promjena koje se odvijaju te ponašanja i zdravlja. Postavljaju se sljedeća važna pitanja:

• Kako iskustvo i okolina u interakciji s genetskim predispozicijama oblikuju mozak te buduće sposobnosti i ponašanje? Drugim riječima, do koje mjere ono što adolescent uči i radi oblikuje njegov mozak ostatak života?
• Na koje načine jedinstvene značajke adolescentskog mozga igraju ulogu u visokim stopama zloupotrebe ilegalnih tvari i alkohola u kasnoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi? Da li ga adolescentov kapacitet za učenje čini posebno ranjivim za razvoj ovisnosti tijekom adolescencije?
• Zašto se kod mnogih mentalnih poremećaja simptomi javljaju tijekom adolescencije i rane odrasle dobi?
  

Ovo posljednje pitanje je središnji razlog za proučavanje razvoja mozga od djetinjstva do odrasle dobi. Znanstvenici sve više vide mentalne poremećaje kao razvojne poremećaje koji svoje korijene imaju u procesima uključenim u sazrijevanje mozga. Proučavajući kako se mozak razvija, znanstvenici se nadaju da će prepoznati kada i iz kojih razloga razvoj „krene krivim putem“. Studije slikovnog prikaza mozga pokazale su varijacije u obrascima rasta moždanog tkiva kod adolescenata koji pokazuju simptome određenih mentalnih poremećaja. Trenutna istraživanja pokazuju kako genetski faktori povećavaju ili smanjuju ranjivost na mentalne bolesti te kako iskustva tijekom dojenačke dobi, djetinjstva i adolescencije mogu povećati rizik od mentalnih bolesti ili služiti kao zaštitni faktori.

Mozak odraslih i adolescenata

Ne čudi da su istraživanja ponašanja adolescenata zapravo istraživanja razvojnih promjena, budući da se mozak neprestano mijenja. Znanstvenici ističu kako činjenica da je mozak adolescenta još u razvoju ne znači da nije dorastao onome odrasle osobe. On se razlikuje od mozga djeteta i odrasle osobe na način koji omogućava adolescentu da lakše podnese tranziciju prema neovisnosti. Sposobnost učenja u toj dobi, bogatiji društveni život, potreba za istraživanjem i testiranjem granica mogu do određene mjere biti odraz bioloških faktora povezanih s dobi.

Razumijevanje promjena koje se odvijaju u mozgu u ovim godinama predstavlja priliku za ranu intervenciju kod mentalnih bolesti koje se javljaju u toj dobi. Nalazi istraživanja o mozgu također mogu poslužiti odraslima u svrhu boljeg razumijevanja važnosti stvaranja okoline u kojoj adolescenti mogu istraživati i eksperimentirati te istovremeno izbjeći destruktivna ponašanja.

Alkohol i mozak adolescenta

Odrasli piju češće od adolescenata, ali kad adolescenti piju, imaju tendenciju pijenja većih količina nego odrasli. Postoje dokazi koji ukazuju na to da mozak adolescenta reagira na alkohol drugačije od mozga odrasle osobe, što može objasniti povećani rizik od opijanja u mladosti. Pijenje u mladosti i opijanje su rizični faktori za kasniji razvoj ovisnosti o alkoholu. Nalazi o razvoju mozga pomažu u rasvjetljavanju uloge promjena u razvoju mozga kod mladenačkog pijenja i vezu između mladenačkog pijenja i rizika od razvoja ovisnosti u kasnijem životu.

Izvor:  http://www.nimh.nih.gov

Prevele: Martina Goluban, mag. psych. i Helena Gjurić, mag. psych.