Temeljno načelo pravilnog gospodarenja otpadom predstavlja tzv. načelo “četiri R“, koje obuhvaća smanjenje i sprječavanje nastanka otpada postavljanjem tehničkih standarda i razvojem čistih tehnologija (Reduction), ponovnu uporabu otpada zasnivanu na izravnoj ponovnoj uporabi ambalaže ili drugog materijala (Reuse), reciklažu ili ponovnu uporabu ambalaže ili materijala uz prethodnu pripremu (Recycling) te regeneraciju materijala i energije zasnovanu na toplinskoj, kemijskoj ili fizikalnoj pretvorbi materijala da bi se ponovno proizveo materijal ili energija (Recovery).

Tzv. koncept nula otpada ili bezdeponijski koncept, temelji se na ekološki pozitivnoj, ali teško ostvarivoj osnovi. Naime, rješenje problema otpada izbjegavanjem produkcije, recikliranjem i kompostiranjem bez termičke obrade, nažalost vrlo su udaljeno dostignuće na globalnoj razini.

Termin „spalionica“, sukladno struci, zapravo je definiran kao neispravan. Energana na otpad, vjernije dočarava namjenu postrojenja. Cilj sustava energane na otpad jest smanjenje štetnih utjecaja na okoliš, klimu i zdravlje, uz istovremeno iskorištavanje vrijednih materijalnih i energetskih svojstava otpada.

Zbog mogućeg oslobađanja potencijalno toksičnih spojeva, zbrinjavanje otpada u spalionicama ostavlja mogućnost zabrinutosti za lokalnu zajednicu. Iako je, u slučaju pravilno postavljenog i kontroliranog procesa spaljivanja, s uvaženim svim zaštitnim i kontrolnim mehanizmima, rizik oslobađanja štetnih čimbenika u zrak sveden na minimum.

Radi više različitih polutanata koji se povezuju, opravdano i neopravdano s ovim načinom zbrinjavanja otpada, sustavan pregled znanstvene literature nužan je preduvjet za kvalitetno gospodarenje otpadom, komunikaciju među donositeljima odluka i dijalog s javnosti.

Istraživanjem u sjevernoj Italiji, praćeni su podatci registra umrlih, registra za rak i statistike uzroka prijema u bolnicu. Nakon mjerenja polutanata, konkretno teških metala i indikatora onečišćenja zraka (NO2, SOx, CO, TSP, C6H6, HCl), formirane su koncentracijske karte. Pomoću računalnog sustava u koji su svaki sat automatski zaprimani hidrometeorološki parametri poput brzine i smjera vjetra, temperature zraka i količine oblaka, dobiven je prikaz slojeva koncentracija detektiranih parametara u atmosferi. U područjima izloženim najvišim koncentracijama metala, ne i ostalih kontaminanata, dokazana je povišena smrtnost od nekih vrsta karcinoma, posebno u žena (želuca, debelog crijeva, jetre, karcinoma dojke). Istovremeno, povećana učestalost obolijevanja od istih bolesti nije dokazana (Ranzi, 2011).

Provedeno je istraživanje i procjena utjecanja na zdravlje u blizini spalionica i odlagališta otpada. Praćeno je razdoblje od 2001.- 2007. godine u tri europske zemlje. Radna skupina je zaključila da se trenutni utjecaj na zdravlje može definirati umjerenim, u usporedbi s ostalim značajnijim izvorima onečišćenja okoliša, poput utjecaja emisija radi prometa ili industrijskih aktivnosti (Forastiere, 2011).

U razdoblju od 1974. do 1986. godine u Velikoj Britaniji istraživana je učestalost karcinoma u stanovnika u blizini spalionica otpada. Iako je dokazan povećan broj karcinoma jetre u istraživane populacije, nije se uspjelo povezati slučajeve sa spalionicom otpada kao uzrokom niti isključiti značajan utjecaj niskih socioekonomskih obilježja istraživane populacije (Elliot, 1996).

Preglednom studijom kojom su obuhvaćeni objavljeni i recenzirani radovi u razdoblju od 1983. do 2008. godine, evaluirani su dokazi o postojanju rizika za karcinome, poremećaja reproduktivnog sustava, kongenitalnih malformacija, kožnih ili respiratornih bolesti u okolini odlagališta i spalionica. Utvrđeno je da u većini istraživanja ukupni dokazi nisu bili dostatni da utvrde povezanost između različitih vrsta postupaka obrade otpada i njihova utjecaja na ljudsko zdravlje (Porta, 2009).

Bitno je naglasiti da je s obzirom na kontinuirane izmjene zakonske legislative i snižavanje maksimalno dozvoljenih koncentracija u emisijama prilikom rada spalionica, rezultate istraživanja provedenih prije više od 20 godina neprimjereno koristiti u svrhu procjene rizika uoči planiranja novih postrojenja. Naime, nakon 1980. godine, kao posljedica tehnoloških poboljšanja i zakonskih izmjena, postignuto je značajno sniženje emisija iz spalionica. Procijenjeno je sniženje utjecaja štetnih emisija iz spalionica za 20 puta u razdoblju nakon devedesetih u odnosu na sedamdesete godine prošlog stoljeća (Forastiere, 2011).

Javnost, predstavnici lokalne zajednice, donositelji važnih odluka te konzultanti iz različitih područja koji sudjeluju u procesu planiranja projekta od ključne važnosti poput spalionice otpada, moraju imati uvid u najbolje dostupne znanstvene i stručne činjenice uoči i tijekom donošenja ključnih odluka (Snary, 2002).

Nužno je prilikom planiranja uvjetovati poštivanje pravilnog procesa zbrinjavanja, uvažavajući preporuke različitih struka o uvjetima rada postrojenja, previdjeti nadzor nadležnih tijela, postaviti zahtjeve izvještavanja prema istima, osigurati zakonsku potporu, planirati postupke kontrole emisija u zrak, monitoring mogućih kontaminanata i osigurati kontinuiran dijalog s javnosti o spalionicama kao obliku zbrinjavanja otpada.

Procjena rizika uoči realizacije projekata s mogućim utjecajem na zdravlje lokalne zajednice predstavlja važan korak u postupku kvalitetnog planiranja. Multidisciplinarni, višečlani ekspertni tim, koji čine stručnjaci iz više institucija, osigurava formiranje neovisnog i znanstveno-stručno utemeljenog mišljenja. Definiranje štetnih čimbenika poput dioksina, metala, plinova i identifikacija mogućih izloženosti istima (izravnim putem - inhalacijom ili neizravnim putem – ingestijom ili putem kože), uzimajući u obzir karakteristike izložene populacije, osigurava pravilnu procjenu utjecaja na zdravlje (Snary, 2002).

Iako prilikom izrade prijedloga projekta spalionice postoji obveza izrade studije utjecaja na okoliš, utjecaj na zdravlje i procjena rizika nisu zakonski obvezne. Procjena rizika tijekom postupka planiranja projekata od interesa za lokalnu zajednicu svjedoči o visokoj razini uvažavanja struke prilikom donošenja ključnih odluka i predstavlja mudro ulaganje u postupak planiranja koje rezultira kvalitetnijom, transparentnijom i naposljetku bržom realizacijom konačnog projekta.

Reference:
Elliot P, Shaddick G, Klienschmidt i sur. Cancer incidence near municipal solid waste incinerators in Great Britain. British Journal of Cancer, 1996, 73:702-710.
Forastiere F, Badaloni C, Hoogh K, Kraus MK, Martuzzi M, Mitis F, Palkovicova L, Porta D, Preiss P, Ranzi A, Perucci CA, Briggs D. Health impact assessment of waste management facilities in three European countries. Environmental Health 2011, 10:53.
García-Pérez J, Fernández-Navarro P, Castelló A, López-Cima MF, Ramis R, Boldo E, López-Abente G. Cancer mortality in towns in the vicinity of incinerators and installations for the or disposal of hazardous waste. Environment International 51 (2013) 31–44.
Porta D, Milani S, Lazzarino AI, Perucci CA, Forastiere F. Systematic review of epidemiological studies on health effects associated with management of solid waste. Environmental Health2009, 8:60.
Snary C. Health Risk Assessment for Planed Waste Incinerators: Getting the Right Science and the Science Right. Risk Analysis, 2002;22(6):1095-1104.